U vodi se sve rastapa , svaki oblik se raspada, sve sto se dogodilo prestaje postojati; nista od onoga sto je prije bilo ne preostaje nakon utapanja u vodu, ni obris, ni znak, ni dogadjaj. Potapanje je na ljudskoj razini smrt na svemirskoj razini, kataklizma ( Potop ), koje povremeno rastapa svijet u praiskonski ocean. Razarajuci sve oblike, ponistavajuci proslost, voda posjeduje moc prociscenja, obnavljanja i novog radjanja... Voda prociscuje i obnavlja jer ponistava proslost, i, makar samo na trenutak, vraca cjelokupnost ponovnog rodjenja svijeta.
Eliade, 1958, str. 194
